Novosti | O nama | Kontakt | Linkovi | Želim se naručiti | Pitanja i odgovori

Dermatološke usluge
Spolno prenosive bolesti
HIV i AIDS
Uvod
Kratka povijest AIDS-a
Crne epidemiološke statistike
Što je HIV - što je AIDS - osnovne karakteristike bolesti
Trudnoća i HIV infekcija
HPV genotipizacija
 


HIV i AIDS
Što je HIV - što je AIDS - osnovne karakteristike bolesti

Definicija

AIDS - Acquired Immune Deficiency Syndrom ili SIDA - Syndrome d'immuno Deficience Acquise, (sindrom stečene imunodeficijencije ) izrazi su za posljednji i najteži stadij bolesti izazvane virusom humane imunodeficijencije (HIV)

Infekcija HIV-om sa ili bez kliničkih znakova bolesti godinama protječe bez ikakvih subjektivnih tegoba i znakova bolesti. Od trenutka zaraze osoba postaje doživotni nositelj virusa i izvor zaraze za zdrave ljude.

Što je HIV?

HIV je jednolančani RNA virus iz porodice retrovirusa. Postoje 2 glavna tipa : HIV-1, raširen u cijelom svijetu; i HIV-2 (tzv.afrički tip) . Oba su pripadanici podfamilije LENTIVIRUSA (latinski LENTE - sporodjelujući virusi)

Vrijeme od infekcije do pojave prvih protutijela najčešće 1-3 mjeseca, rjeđe do 6 mjeseci, zove se windov period i kroz to vrijeme, ako se osoba testria testovima za dokaz protutijela, rezultat može biti lažno negativan , jer testovi nisu sposobni otkriti malu količinu antitjela u krvi, koja je u tih par mjeseci najčešće ispod granice osjetljivosti testa. Vrijeme od trenutka zaraze do pojave kliničkih simptoma AIDS-a može biti od manje od 1 godinu do 15 godina i više.

Najčešći načini i putevi zaraze

spolni odnos sa HIV pozitivnom osobom (vaginalni, analni ili oralni)
preko zaražene krvi ili krvnih pripravaka , zaraženim priborom- intravenski narkomani,
vertikalni prijenos (sa inficirane majke na dijete)

U velikoj su opasnosti od zaraze HIV-om osobe rizičnog ponašanja, a takvim se smatra:

kada se ne koristi kondom pri spolnom kontaktu , kod čestih promjena partnera
veze “za jednu noć”, spolni odnosi pod uticajem alkohola , droge,
kada se koristi zajednički narkomanski pribor ,
kada zdravstveni djelatnici bez zaštite (naočale, rukavice) dolaze u dodir sa ljudskom krvlju i sekretima.
zaražen muškarac lakše zarazi ženu nego zaražena žena muškarca

Zaraza HIV-om je doživotna!

Zaraznost je visoka u početnom periodu nakon infekcije, s vremenom sve veća, zbog produbljivanja stanja imunološke deficijencije, i prisustva drugih bolesti.

Postupci u dijagnostici HIV infekcije

Dijagnostika počinje procjenom rizika ( i rizičnog ponašanja). Slijedi laboratorijsko testiranje krvi i ostala dijagnostika. Postojanje simptoma govori o početku bolesti AIDS-a.

Iako je virus otkriven u gotovo svim tjelesnim izlučevinama (pa i cerumenu u uhu), tjelesne tekućine preko kojih je najčešći prijenos HIV-a su: krv, sperma, vaginalni sekret i majčino mlijeko. Virus se nalazi u visokoj koncentraciji i u moždanom likvoru.

Testiranje na HIV može se obaviti u državnim i privatnim zdravstvenim institucijama i ustanovama:

testovima koji otkrivaju virus tj. njegovu genetsku strukturu (PCR dijagnostika)
testovima koji otkrivaju protutijela na virus HIV-a uzorka krvi (Eliza i Western-Blot)

Test koji se koristi u širokoj primjeni je ''anti-HIV ELIZA test''. To je pregledni (screening) test koji otkriva protutijela. Nepouzdan je ako od rizičnog kontakata nije prošlo najmanje 6 tjedana. Kako bi test sa sigurnošću prikazao HIV status testirane osobe, poželjno je učiniti ga u roku 3-6 mjeseci od rizičnog kontakta.

Rezultat ELIZA testa može biti:

HIV negativan (seronegativan ili nereaktivan)
HIV pozitivan (seropozitivan ili reaktivan)

Pozitivan rezultat testiranja prije nego se pacjenta proglasi pozitivnim mora se potvrditi u duplikatu uz još obavezni potvrdni tzv. Western-Blot test .

TESTIRATI SE TREBAJU:

muškarci koji su u prošlosti od 70-tih godina do danas imali homoseksualne spolne odnose
žene koje su živjele ili su u vezi sa promiskuitetnim muškarcima, biseksualnim osobama, muškarcima koji su radili u inozemstvu (pomorci i dr.)
osobe koje su primale transfuziju krvi više puta (osobito u stranim zemljama) prije 1987. godine kada je počelo testiranje krvi na HIV
osobe koje su imale odnose s osobama iz gore navedenih grupa
bolesnici oboljeli od hemofilije
osobe koje su imale veći broj spolnih partnera (promiskuitene osobe) i nepoznatih partnera
osobe koje su imale druge spolne bolesti, gljivične infekcije spolnih organa i usne šupljine, česte recidive genitalnog herpesa, zostera, tuberkulozu, nejasne uzroke upale pluća, psorijazu, i druge bolesti i neobjašnjive poremećaje imuniteta
intravenski ovisnici i njihovi partneri
zdravstveni radnici koji dolaze u kontakt s potencijalno zaraženim tjelesnim sekretima i ekskretima

Klinička slika HIV infekcije

Zaraza virusom u prvo vrijeme najčešće ne izaziva vidljive simptome koji bi upozorili na HIV infekciju. U prvih 2-6 tjedana simptomi mogu podsjećati na bolest nalik infektivnoj mononukleozi. Uz povišenu temperaturu, povećane limfne žlijezde, upalu grla, bolove u mišićima, moguć je osip po koži sličan onome kod ospica. Kroz to vrijeme ne mogu se dokazati protutijela u krvi.

Nakon inicijalnog stadija infekcije nastupa stadij kada se u krvi mogu dokazati protutijela, bez vanjskih znakova bolesti, pa osoba često ne zna da je inficirana. Ovaj stadij može trajati godinama i najopasniji je period zbog opasnosti inficiranja drugih osoba.

Klinički simptomi bolesti najčešće se javljaju tek nakon par godina od infekcije mada se , kod postojanja drugih ,osobito spolnih bolesti, mogu pojaviti i par mjeseci nakon infekcije. Tako osoba s već postojećom klamidijskom infekcijom (koja se smatra najčešćom bakterijskom spolnom zarazom mladih u dobi od 15-25 godina) ima 3-5 puta veći rizik da oboli od AIDS-a ako se zarazi sa HIV-om, nego osoba koja nema klamidijsku infekciju.

Stanje asimptomatske infekcije HIV-om može potrajati 7-10 godina do pojave simptoma AIDS-a od kojih su najčešći: gubitak tjelesne težine više od 10% od normalne, povišena temperatura preko 38 °C, koja traje više od mjesec dana, dugotrajan neobjašnjiv proljev, gljivična infekcija usne šupljine, recidivi herpesa. Krvne pretrage pokazuju smanjen broj svih vrsta krvnih stanica (leukocita, eritrocita, trombocita) povišene imunoglobuline, smanjen broj limfocita. Moguće su promjene na perifernom i centralnom živčanom sustavu (sve do gubitka orijentacije u vremenu i prostoru i neprepoznavanje bliže okoline). Nastaju tzv. oportunističke infekcije,s uzročnicima koji u imunološki zdravih ljudi inače ne izazivaju bolest (atipične upale pluća, tuberkuloza, kriptokokoza, toxoplazmoza, teške infekcije kandidom, aspergilusom, upale izazvane cytomegalovirusom, Epstein-Barr virusom, herpes i zoster virusne infekcije i druge. Od tumora česti su Kaposi sarkom, limfomi i dr.)

Kako virus HIV dovodi do smrti?

Virus sporodjelujući, godinama uništava imunološke krvne stanice CD4 T limfocite, ruši imunitet i omogućuje velikom broju uvjetno patogenih i patogenih mikroorganizama da izazovu brojne bolesti koje dovode do teškog općeg stanja uz pojavu tumora koji se teško liječe, sve do smrti.

Protutijela koja se stvaraju kao imunološki odgovor na virus HIV-a nemaju zaštitne vrijednosti.

Liječenje

Poznavanjem važnosti koju u razvoju ove bolesti imaju CD4 T limfociti, terapija je usmjerena na usporavanje njihovog uništenja od strane virusa i sprječavanje zaraze što manjeg broja CD4 T limfocita u zaražene osobe

Još uvijek ne postoji mehanizam za uklanjanje virusa iz genoma HIV-om inficirane osobe, a da ne dođe do smrti stanice u kojoj se virus nalazi.

Danas raspoloživim lijekovima (pojednostavljeno govoreći) pokušava se spriječiti prepisivanje RNK virusa u DNK i stvaranje provirusa u genomu stanica osobe zaražene HIV-om, blokiranjem enzima obrnute /reverzne/ transkriptaze.

Postoji niz antiretrovirusnih lijekova. Suvremena terapija poznata je pod kraticom HAART (Highly Active Antiretroviral Therapy - visoko aktivna antiretrovirusna terapija ).

Učinak joj je da produži fazu HIV infekcije u kojoj još nema simptoma, kao i vrijeme preživljenja oboljelih .

Terapija zahtjeva poseban režim života i ishrane, ima ozbiiljnih nuspojava, a osnovni joj je nedostatak što tijekom vremena organizam zaražene osobe postane otporan na lijekove pa oni više nisu učinkoviti u suzbijanju HIV-a kao na početku primjene.

Pojava rezistencije zahtjeva zamjenu lijeka nekim drugim. Zbog tih nedostataka antiretrovirusne terapije, s njenom se primjenom počinje najčešće kad broj CD4 T limfocita padne na broj manji od 300 u kubičnom milimetru krvi.

Spolni odnos je danas najčešći put prijenosa HIV-a: vaginalnim, analnim, oralnim seksom, preko zaraženih tjelesnih tekućina u kojima ima krvnih stanica i zaraženom krvlju. Virus se također prenosi nečistim iglama i dijeljenjem pribora između ovisnika, a čest je i tzv. vertikalni prijenos sa zaražene trudnice i dojilje na dijete.

U prevenciji prijenosa HIV-a vrijedi tzv - ABC filozofija ( Apstinencija, Budi vjeran, Condom ). Potpuno sigurna osoba je samo ako apstinira ili je vjerna doživotno vjernom partneru!. Spolni odnos bez kondoma je rizično ponašanje. Ispravna uporaba kondoma smanjuje mogućnost ne samo HIV infekcije za najmanje 80%, već rizik od genitalnog herpesa, hepatitisa, klamidije, sifilisa, gonoreje, trihomonasa i drugih mikroorganizama. Postoji rizik da kondom pukne ili sklizne zbog žurbe, neodgovarajućih lubrikanata, isteka roka valjanosti, grubog odnosa s osobom koja je ovisnik o alkoholu ili drogi .
Drugi po važnosti način prijenosa HIV-a, nakon spolnog kontakta je putem krvi. Virus se sa HIV pozitivne majke na dijete prenosi u zadnjim tjednima trudnoće, tijekom poroda i dojenjem,

Kako se HIV ne prenosi?

Virus je na sreću vrlo neotporan izvan ljudskog organizma i preživljava tek nekoliko sekundi na sobnoj temperaturi izvan ljudskog tijela. Stoga se ne prenosi rukovanjem, običnim poljupcem, kihanjem, ubodom komarca. HIV se ne prenosi hranom, pićem niti preko odjeće.

Postoje učinkoviti postupci zaštite

odlučite izbjegavati zarazu odgovornim spolnim ponašanjem; uz pravilnu uporabu kondoma
mjere zaštite primjenjujte stalno

Kvalitetna terapija omogućuje bolesnicima da dožive gotovo normalnu starost ako se HIV zaraza pravovremeno otkrije.

Testiranje na HIV je stresno, neizvjesnost je još stresnija, a testiranje omogućuje:

ranije liječenje (što prije tim bolje)
sprječavanje zaraze drugi osoba

U Centrima za Testiranje i Savjetovanje u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Split) testiranje je besplatno i povjerljivo, uz predočenje zdravstvene iskaznice.

Postoje privatni laboratoriji i poliklinike za spolne bolesti u kojima je zagarantirana najstroža privatnost, a rezultati testiranja obično su isti dan.
Prije testiranja pametno je porazgovarati s nekim od medicinskih stručnjaka koji se bave ovom problematikom.

Broj besplatnog telefonskog savjetovališta za spolno prenosive bolesti Poliklinike VirogenaPlus je 01 2319 596