Novosti
|
O nama |
Kontakt |
Linkovi |
Želim se naručiti |
Pitanja i odgovori
HIV i AIDS
Što je HIV - što je AIDS - osnovne
karakteristike bolesti
Definicija
AIDS - Acquired Immune Deficiency Syndrom ili SIDA - Syndrome d'immuno
Deficience Acquise,
(sindrom stečene imunodeficijencije ) izrazi su za posljednji i najteži
stadij bolesti izazvane virusom humane imunodeficijencije (HIV)
Infekcija HIV-om sa ili bez kliničkih znakova bolesti godinama protječe bez
ikakvih subjektivnih tegoba i znakova bolesti. Od trenutka zaraze osoba
postaje doživotni nositelj virusa i izvor zaraze za zdrave ljude.
Što je HIV?
HIV je jednolančani RNA virus iz porodice retrovirusa. Postoje 2 glavna tipa
: HIV-1, raširen u cijelom svijetu; i HIV-2 (tzv.afrički tip) . Oba su
pripadanici podfamilije LENTIVIRUSA (latinski LENTE - sporodjelujući virusi)
Vrijeme od infekcije do pojave prvih protutijela najčešće 1-3 mjeseca, rjeđe
do 6 mjeseci, zove se windov period i kroz to vrijeme, ako se osoba testria
testovima za dokaz protutijela, rezultat može biti lažno negativan , jer
testovi nisu sposobni otkriti malu količinu antitjela u krvi, koja je u tih
par mjeseci najčešće ispod granice osjetljivosti testa. Vrijeme od trenutka
zaraze do pojave kliničkih simptoma AIDS-a može biti od manje od 1 godinu do
15 godina i više.
Najčešći načini i putevi zaraze
• spolni odnos sa HIV pozitivnom osobom (vaginalni, analni ili oralni)
• preko zaražene krvi ili krvnih pripravaka , zaraženim priborom-
intravenski narkomani,
• vertikalni prijenos (sa inficirane majke na dijete)
U velikoj su opasnosti od zaraze HIV-om osobe rizičnog ponašanja, a takvim
se smatra:
• kada se ne koristi kondom pri spolnom kontaktu , kod čestih promjena
partnera
• veze “za jednu noć”, spolni odnosi pod uticajem alkohola , droge,
• kada se koristi zajednički narkomanski pribor ,
• kada zdravstveni djelatnici bez zaštite (naočale, rukavice) dolaze u dodir
sa ljudskom krvlju i sekretima.
• zaražen muškarac lakše zarazi ženu nego zaražena žena muškarca
Zaraza HIV-om je doživotna!
Zaraznost je visoka u početnom periodu nakon infekcije, s vremenom sve veća,
zbog produbljivanja stanja imunološke deficijencije, i prisustva drugih
bolesti.
Postupci u dijagnostici HIV infekcije
Dijagnostika počinje procjenom rizika ( i rizičnog ponašanja). Slijedi
laboratorijsko testiranje krvi i ostala dijagnostika. Postojanje simptoma
govori o početku bolesti AIDS-a.
Iako je virus otkriven u gotovo svim tjelesnim izlučevinama (pa i cerumenu u
uhu), tjelesne tekućine preko kojih je najčešći prijenos HIV-a su:
krv,
sperma, vaginalni sekret i majčino mlijeko. Virus se nalazi u visokoj
koncentraciji i u moždanom likvoru.
Testiranje na HIV može se obaviti u državnim i privatnim zdravstvenim
institucijama i ustanovama:
• testovima koji otkrivaju virus tj. njegovu genetsku strukturu (PCR
dijagnostika)
• testovima koji otkrivaju protutijela na virus HIV-a uzorka krvi (Eliza i
Western-Blot)
Test koji se koristi u širokoj primjeni je ''anti-HIV ELIZA test''. To je
pregledni (screening) test koji otkriva protutijela. Nepouzdan je ako od
rizičnog kontakata nije prošlo najmanje 6 tjedana. Kako bi test sa
sigurnošću prikazao HIV status testirane osobe, poželjno je učiniti ga u
roku 3-6 mjeseci od rizičnog kontakta.
Rezultat ELIZA testa može biti:
• HIV negativan (seronegativan ili nereaktivan)
• HIV pozitivan (seropozitivan ili reaktivan)
Pozitivan rezultat testiranja prije nego se pacjenta proglasi pozitivnim
mora se potvrditi u duplikatu uz još obavezni potvrdni tzv. Western-Blot
test .
TESTIRATI SE TREBAJU:
•
muškarci koji su u prošlosti od 70-tih godina do danas imali homoseksualne
spolne odnose
•
žene koje su živjele ili su u vezi sa promiskuitetnim muškarcima,
biseksualnim osobama, muškarcima koji su radili u inozemstvu (pomorci i dr.)
•
osobe koje su primale transfuziju krvi više puta (osobito u stranim
zemljama) prije 1987. godine kada je počelo testiranje krvi na HIV
•
osobe koje su imale odnose s osobama iz gore navedenih grupa
•
bolesnici oboljeli od hemofilije
•
osobe koje su imale veći broj spolnih partnera (promiskuitene osobe) i nepoznatih partnera
•
osobe koje su imale druge spolne bolesti, gljivične infekcije spolnih organa
i usne šupljine, česte recidive genitalnog herpesa, zostera, tuberkulozu,
nejasne uzroke upale pluća, psorijazu, i druge bolesti i neobjašnjive
poremećaje imuniteta
•
intravenski ovisnici i njihovi partneri
•
zdravstveni radnici koji dolaze u kontakt s potencijalno zaraženim tjelesnim
sekretima i ekskretima
Klinička slika HIV infekcije
Zaraza virusom u prvo vrijeme najčešće ne izaziva vidljive simptome koji bi
upozorili na HIV infekciju. U prvih 2-6 tjedana simptomi mogu podsjećati na
bolest nalik infektivnoj mononukleozi. Uz povišenu temperaturu, povećane
limfne žlijezde, upalu grla, bolove u mišićima, moguć je osip po koži sličan
onome kod ospica. Kroz to vrijeme ne mogu se dokazati protutijela u krvi.
Nakon inicijalnog stadija infekcije nastupa stadij kada se u krvi mogu
dokazati protutijela, bez vanjskih znakova bolesti, pa osoba često ne zna da
je inficirana. Ovaj stadij može trajati godinama i najopasniji je period
zbog opasnosti inficiranja drugih osoba.
Klinički simptomi bolesti najčešće se javljaju tek nakon par godina od
infekcije mada se , kod postojanja drugih ,osobito spolnih bolesti, mogu
pojaviti i par mjeseci nakon infekcije. Tako osoba s već postojećom
klamidijskom infekcijom (koja se smatra najčešćom bakterijskom spolnom
zarazom mladih u dobi od 15-25 godina) ima 3-5 puta veći rizik da oboli od
AIDS-a ako se zarazi sa HIV-om, nego osoba koja nema klamidijsku infekciju.
Stanje asimptomatske infekcije HIV-om može potrajati 7-10 godina do pojave
simptoma AIDS-a od kojih su najčešći: gubitak tjelesne težine više od 10% od
normalne, povišena temperatura preko 38 °C, koja traje više od mjesec dana,
dugotrajan neobjašnjiv proljev, gljivična infekcija usne šupljine, recidivi
herpesa. Krvne pretrage pokazuju smanjen broj svih vrsta krvnih stanica
(leukocita, eritrocita, trombocita) povišene imunoglobuline, smanjen broj
limfocita. Moguće su promjene na perifernom i centralnom živčanom sustavu
(sve do gubitka orijentacije u vremenu i prostoru i neprepoznavanje bliže
okoline). Nastaju tzv. oportunističke infekcije,s uzročnicima koji u
imunološki zdravih ljudi inače ne izazivaju bolest (atipične upale pluća,
tuberkuloza, kriptokokoza, toxoplazmoza, teške infekcije kandidom,
aspergilusom, upale izazvane cytomegalovirusom, Epstein-Barr virusom, herpes
i zoster virusne infekcije i druge. Od tumora česti su Kaposi sarkom,
limfomi i dr.)
Kako virus HIV dovodi do smrti?
Virus sporodjelujući, godinama uništava imunološke krvne stanice CD4 T
limfocite, ruši imunitet i omogućuje velikom broju uvjetno patogenih i
patogenih mikroorganizama da izazovu brojne bolesti koje dovode do teškog
općeg stanja uz pojavu tumora koji se teško liječe, sve do smrti.
Protutijela koja se stvaraju kao imunološki odgovor na virus HIV-a nemaju
zaštitne vrijednosti.
Liječenje
Poznavanjem važnosti koju u razvoju ove bolesti imaju CD4 T limfociti,
terapija je usmjerena na usporavanje njihovog uništenja od strane virusa i
sprječavanje zaraze što manjeg broja CD4 T limfocita u zaražene osobe
Još uvijek ne postoji mehanizam za uklanjanje virusa iz genoma HIV-om
inficirane osobe, a da ne dođe do smrti stanice u kojoj se virus nalazi.
Danas raspoloživim lijekovima (pojednostavljeno govoreći) pokušava se
spriječiti prepisivanje RNK virusa u DNK i stvaranje provirusa u genomu
stanica osobe zaražene HIV-om, blokiranjem enzima obrnute /reverzne/
transkriptaze.
Postoji niz antiretrovirusnih lijekova. Suvremena terapija poznata je pod
kraticom HAART (Highly Active Antiretroviral Therapy - visoko aktivna
antiretrovirusna terapija ).
Učinak joj je da produži fazu HIV infekcije u kojoj još nema simptoma, kao i
vrijeme preživljenja oboljelih .
Terapija zahtjeva poseban režim života i ishrane, ima ozbiiljnih nuspojava,
a osnovni joj je nedostatak što tijekom vremena organizam zaražene osobe
postane otporan na lijekove pa oni više nisu učinkoviti u suzbijanju HIV-a
kao na početku primjene.
Pojava rezistencije zahtjeva zamjenu lijeka nekim drugim. Zbog tih
nedostataka
antiretrovirusne terapije, s njenom se primjenom počinje najčešće kad broj
CD4 T limfocita padne na broj manji od 300 u kubičnom milimetru krvi.
Spolni odnos je danas najčešći put prijenosa HIV-a:
vaginalnim, analnim,
oralnim seksom, preko zaraženih tjelesnih tekućina u kojima ima krvnih
stanica i zaraženom krvlju. Virus se također prenosi nečistim iglama i
dijeljenjem pribora između ovisnika, a čest je i tzv. vertikalni prijenos sa
zaražene trudnice i dojilje na dijete.
U prevenciji prijenosa HIV-a vrijedi tzv - ABC filozofija ( Apstinencija,
Budi vjeran, Condom ). Potpuno sigurna osoba je samo ako apstinira ili je
vjerna doživotno vjernom partneru!. Spolni odnos bez kondoma je rizično
ponašanje. Ispravna uporaba kondoma smanjuje mogućnost ne samo HIV infekcije
za najmanje 80%, već rizik od genitalnog herpesa, hepatitisa, klamidije,
sifilisa, gonoreje, trihomonasa i drugih mikroorganizama. Postoji rizik da
kondom pukne ili sklizne zbog žurbe, neodgovarajućih lubrikanata, isteka
roka valjanosti, grubog odnosa s osobom koja je ovisnik o alkoholu ili drogi
.
Drugi po važnosti način prijenosa HIV-a, nakon spolnog kontakta je putem
krvi. Virus se sa HIV pozitivne majke na dijete prenosi u zadnjim tjednima
trudnoće, tijekom poroda i dojenjem,
Kako se HIV ne prenosi?
Virus je na sreću vrlo neotporan izvan ljudskog organizma i preživljava tek
nekoliko sekundi na sobnoj temperaturi izvan ljudskog tijela. Stoga se ne
prenosi rukovanjem, običnim poljupcem, kihanjem, ubodom komarca. HIV se ne
prenosi hranom, pićem niti preko odjeće.
Postoje učinkoviti postupci zaštite
• odlučite izbjegavati zarazu odgovornim spolnim ponašanjem; uz pravilnu
uporabu kondoma
• mjere zaštite primjenjujte stalno
Kvalitetna terapija omogućuje bolesnicima da dožive gotovo normalnu starost
ako se HIV zaraza pravovremeno otkrije.
Testiranje na HIV je stresno, neizvjesnost je još stresnija, a testiranje
omogućuje:
• ranije liječenje (što prije tim bolje)
• sprječavanje zaraze drugi osoba
U Centrima za Testiranje i Savjetovanje u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Split)
testiranje je besplatno i povjerljivo, uz predočenje zdravstvene iskaznice.
Postoje privatni laboratoriji i poliklinike za spolne bolesti u kojima je
zagarantirana najstroža privatnost, a rezultati testiranja obično su isti
dan.
Prije testiranja pametno je porazgovarati s nekim od medicinskih stručnjaka
koji se bave ovom problematikom.
Broj besplatnog telefonskog savjetovališta za spolno
prenosive bolesti Poliklinike VirogenaPlus je 01 2319 596