Spolno prenosive bolesti

 

NOVI KONCEPTI U DIJAGNOSTICI PARODONTITISA I PERIIMPLANTITISA

Piše: Prof.dr.sc.Darije Plančak, Zavod za parodontologiju,
Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, stručni suradnik Poliklinike VirogenaPlus

Parodontitis je najozbiljniji oblik parodontnih bolesti, javlja se uglavnom nakon 35 godina starosti i primarni je uzročnik gubitka zuba u odraslih. Danas više ne postoji sumnja da je parodontitis krajnji rezultat interakcije između bakterija koje se nakupljaju na površini zuba i pokušaja vlastitog organizma da se bori protiv bakterijske infekcije. Od mnogobrojnih bakterija u našim ustima većina nisu uzročnici bolesti, ali neke su ipak štetne za parodont. Njih nazivamo parodontopatogene bakterije, većina su anaerobne, gram-negativne bakterije koje se posebno dobro razmnožavaju u parodontnim džepovima te proizvode tvari koje izravno napadaju okolna meka i koštana tkiva. Posljedica toga je napredovanje parodontitisa, s povećanom pokretljivošću zuba te konačno i gubitak zuba.

Liječenje parodontitisa obuhvaća niz intenzivnih mjera higijenske faze ( inicijalna terapija parodonta), veće ili manje kirurške zahvate, terapija održavanja ( recall ) pa čak i terapija antibioticima. Vrsta , trajanje i opseg terapije određuje se prema tipu i težini parodontitisa. Od presudne važnosti za uspješno liječenje parodontitisa potrebno je znanje prisutnosti parodontopatogenih bakterija u parodontnim džepovima..

Mikrobiološke pretrage nisu potrebne kod svakog oblika parodontitisa, ali problemi koji se često javljaju tijekom liječenja sve više ukazuju da brza i precizna identifikacija parodontpatogenih bakterija neophodna za uspješno liječenje. Mikrobiološko testiranje daje nam informacije o tome nalaze li se patogene bakterije u parodontnim džepovima, koje su vrste i koliko ih ima. Testovi se preporučuju kod agresivnih i progresivnih oblika parodontitisa ; kroničnih parodontitisa otpornih na terapiju te kod periimplantitisa. Mikrobiološki test je važan kriterij za odluku ima li terapija antibioticima smisla i prije svega koji antibiotik primijeniti ; rano prepoznavanje recidiva za vrijeme «recall» programa ;dokumentacija uspjeha liječenja te procjena rizika za sprečavanje neuspjeha terapije implantatima. Identifikacija parodontpatogenih bakterija kao popratnoj mjeri u dijagnostici parodontitisa pridaje se sve veća važnost kako bi se što je moguće prije započeli koraci u sprečavanju destrukcije potpornih struktura zuba.

Postoji više metoda otkrivanja sastava subgingivnog plaka. Standardne metode kao što su mikroskopiranje, uzgoj bakterija i biokemijski enzimski testovi zbog svojih nedostataka

( niska specifičnost, problem transporta, visok trošak vremena i novaca i dr.) rijetko se primjenjuju. Prednost danas imaju suvremene molekularno biološke tehnologije koje su maksimalno specifične , a temelje se na dokazu bakterijskih nukleinskih kiselina. Testovi su jednostavni i brzi za primjenu u svakodnevnoj praksi , nema problema prilikom transporta i nema potrebe za živim mikroorganizmima. Testovi se provode u posebnim laboratorijima za DNK testiranje, a rezultati su pouzdani i brzo dostupni.

Danas postoji više laboratorija koji se bave tom vrstom dijagnostike, a odnedavno i kod nas je moguće primijeniti microDent® test (HAIN, Lifescience,Nehren). Uzimanje uzorka za ispitivanje provodi se brzo i bezbolno u stomatološkoj ordinaciji. Test analizira pet najvažnijih parodontnih patogena : actinobacillus actinomycetemcomitans, porphyromonas gingivalis, prevotella intermedia, treponema denticola i bacteroides forsyhtus. Uzimanje subgingivnog uzorka u praksi vrši se sterilnim endodontskim papirnatim štapićima . Prije uzimanja uzorka zub se izolira i osuši, a supragingivalni plak odstrani se kiretom. Papirnati štapić uvodi se do dna džepa, ostavi 10 sekundi i nakon toga neposredno nakon vađenja stavi u posebnu sterilnu posudu za transport. Papirnati štapić ne smije doći u kontakt sa slinom i sluznicom. Prednost ovog testa je što se uzorak može transportirati poštom u specijalnim kovertama. Zbog brze dostupnosti rezultata stomatolog može pacijentu predložiti terapiju već nakon nekoliko dana.

Na temelju svega iznesenog stomatolog praktičar može si postaviti pitanje dali su novi mikrobiološki testovi poboljšanje u obradi naših pacijenata s parodontitisom ili vode samo do nepotrebnog povišenja troškova u stomatologiji. Tu odluku mora naravno donijeti stomatolog u dogovoru s pacijentom. No pri tom mora se imati na umu slijedeće činjenice: moderna parodontna terapija bazirana je na temelju dobre dijagnostike, a to se prije svega odnosi na mikrobiološku dijagnostiku ; danas se sve više primjenjuje specifična antibiotska terapija koja je bazirana na temelju precizne identifikacije parodontnih patogena ; pacijenti teško pristaju na višednevnu terapiju antibioticima pogotovo ako za to nema pozitivnog mikrobiološkog dokaza. Dobra dijagnoza a s tim i plan terapije vrlo često se ne može donijeti samo na temelju kliničkog i radiološkog nalaza. Mikrobiološki nalaz u većini slučajeva pacijenata s parodontitisom i periimplantitisom pokazati će nam pravilan tijek liječenja što će rezultirati uspjehom terapije i zadovoljstvom naših pacijenata.