Spolne infekcije - Dr. med Anka Dorić
IZDVAJAMO IZ '' VITE'' MJESEČNIKA ZA ZDRAVLJE I LJEPOTU
Srpanj 2006. Broj 149

Klamidija, bakterija koju Papa test ne vidi

Većina oboljelih ne zna da širi bolest jer nema znakova bolesti, sve dok ne nastupe opasne komplikacije i trajne posljedice

Zaraza klamidijom trahomatis danas je, uz genitalne HPV infekcije, najčešća moderna "tiha" spolno prenosiva bolest u svijetu. O tome svjedoče testiranja na klamidiju koje mladi obavljaju nakon ljetovanja i godišnjih odmora. Procjenjuje se da je u nas klamidijom zaraženo 7-15 posto spolno aktivnih osoba, a posebno zabrinjava porast obolijevanja mlađih osoba. Godišnje se u svijetu registrira oko 100 milijuna novih slučajeva, od čega u SAD oko 6 milijuna, u Evropi oko 10 milijuna infekcija koje su 2003. godine rezultirale sa 600 tisuća upala jajovoda, od kojih je 120 tisuća završilo neplodnošću. Prema podacima koji su izneseni na opatijskom Simpoziju o spolnim bolestima i urogenitalnim infekcijama, u našim ginekološkim ordinacijama 2003. godine registrirano je 5.398 klamidijskih infekcija, a 1.600 žena hospitalizirano je zbog nastanka upalne bolesti male zdjelice.

Kako u početnom stadiju zaraza u većini slučajeva prolazi neprimjetno, za širenje klamidije najopasniji nepoznati izvor zaraze su zdravi kliconoše.

Bakterija koja oponaša virus

Odgovorne za niz bolesti muškog i ženskog urogenitalnog trakta, ali i upala drugih organa, sićušne gram negativne bakterije iz obitelji Chlamydiaceae dugo su pogrešno smatrane virusima. Među njima je Chlamydiacea Trachomatis, uzročnik trahoma, teške bolesti oka koja uzrokuje sljepoću. Tek nakon otkrića C.
Trachomatis ustanovljeno je da drugi tipovi Chlamydiaceae uzrokuju spolne bolesti s ozbiljnim posljedicama. Do danas je otkriveno 18 serotipova koji uzrokuju trahom, spolne i neonatalne infekcije (upale mokraćne cijevi, cerviksa, prostate), rjeđe upale sluznice oka, rektuma, ždrijela, upale pluća i uha u novorođenčadi, dok neki tipovi uzrokuju u nas rijetku, ali ozbiljnu spolnu bolest - lymfogranuloma venereum.

Tijekom infekcije često dolazi do uspostave posebne ravnoteže između klamidije i njezina domaćina te nastaju latentne i uporne infekcije, slično kao u slučaju virusa. Rezultati brojnih istraživanja posljednjih desetak godina potakli su početak rada na razvoju cjepiva protiv klamidijskih infekcija. Neprepoznate, neliječene infekcije mogu uzrokovati teške komplikacije:

u žene: začepljenja jajovoda, po život opasne izvanmaternične trudnoće, upale male zdjelice, prekid trudnoće i prijevremeni porod, neplodnost, povećan rizik od nastanka karcinoma vrata maternice uz postojeću HR-HPV infekciju;
u muškarca: smanjenu plodnost, reaktivni autoimuni artritis, povišen rizik od raka prostate.

Važno je istaknuti da nakon preboljele i izliječene klamidijske infekcije organizam ne stječe otpornost. Svakoga tko je već liječen može uvijek iznova inficirati zaraženi partner, slično kao kod ponavljanih bakterijskih upala grla.

Kako se bolest prenosi

Spolni odnos i prijenos sa zaražene rodilje na novorođenče dva su glavna puta prijenosa. Klamidija se u spolnom odnosu prenosi čak i kod nepotpune penetracije, a zaraza je, iako rjeđe, moguća kontaktom sa zaraženim površinama, predmetima i sekretima inficiranim klamidijom.

U žena koje ne prakticiraju analni seks moguća je infekcija analnog kanala iz vagine na rektum brisanjem toaletnim papirom, a do infekcije oka dolazi ako zarazni sekret spolnih tekućina dospije u oko tijekom odnosa ili se prenese prstima, ručnikom, vodom iz zaraženog bazena i slično. U djece, klamidijska infekcija može biti znak spolnog zlostavljanja.

Podmukla infekcija

U većine žena u početnom stadiju infekcija se ne očituje, dok su u manjeg dijela inficiranih mogući simptomi poput neuobičajenog vaginalnog krvarenja ili iscjetka, boli u trbuhu, bolova pri spolnom odnosu, povišene tjelesne temperature, bolova u predjelu uretre i mjehura te učestalog mokrenja.
U većine muškaraca simptomi također najčešće izostaju, a sumnju na infekciju pobuđuju pečenje i nelagoda pri mokrenju, iscjedak iz uretre, bol, otok i nelagoda u testisima sa ili bez povišene tjelesne temperature. U mlađih muškaraca, kod zaraze klamidijom kao komplikacija upale uretre, često nastane epididimitis, upala sjemenih kanalića, a rjeđe orhitis, upala testisa, s povećanim rizikom od začepljenja sjemenovoda, što povećava opasnost od neplodnosti. U mlađih spolno aktivnih muškaraca, do 50. godine života posljednjih se godina, sve češće kao uzrok akutnih i kroničnih prostatitisa, susreće upravo klamidijska infekcija, a osobito kao komplikacija neadekvatno liječenog uretritisa. U manjeg dijela oboljelih, osobito muškaraca, bolest se od zarazne može prometnuti u autoimunu bolest koja zahvaća zglobove, kožu i oči. Period inkubacije varira, u prosjeku traje 10-14 dana.

Simptomi kojima se očituje infekcija klamidijom ponekad su vrlo slični simptomima gonoreje.

Najčešći simptomi u žena su:
krvarenje između menstruacije
vaginalno krvarenje tijekom ili nakon spolnog odnosa
bol u donjem dijelu trbuha
blago povišena tjelesna temperatura
bolno i/ili učestalije mokrenje
upala cerviksa
pojava abnormalnog iscjetka
mukopurulentni cervicitis - žućkastomliječni isjedak iz cerviksa s neugodnim mirisom

U muškaraca su najčešći simptomi:
vodenasto-viskozni mliječni iscjedak iz uretre
bolovi ili osjećaj pečenja tijekom mokrenja

Muškarci često ne shvaćaju ove simptome ozbiljno jer se obično javljaju ujutro i mogu biti blagi, a tijekom dana nestanu. Kod infekcije rektalne sluznice mogući su: svrbež, krvarenje, sluzav iscjedak i proljev. Moguća je i blaža upala očne spojnice (crvenilo, svrbež i iscjedak). U otprilike 1 posto muškaraca s kroničnom perzistentnom infekcijom moguć je nastanak reaktivne upale zgolobova i tzv. Reiterovog sindroma (artritis, uretritis konjunktivitis). Tumači se poremećenim imunološkim odgovorom prepodraženog organizma kod ponavljajućih, neliječenih i trajnih infekcija.

Precizna dijagnoza spašava život

Najnovije studije potvrđuju sumnju da klamidijska infekcija vrata maternice povećava rizik od nastanka invazivnog karcinoma cerviksa, osobito u žena koje imaju dvostruku infekciju cerviksa (klamidjsku i HPV infekciju tipovima visokog rizika) te u žena koje puše. Stoga je pravovremena, precizna dijagnoza i u slučaju klamidijske infekcije izuzetno značajna.

Poput većine drugih bakterija i virusa, niti klamidija se ne može vidjeti u Papa testu, te on ne može biti zamjena za dijagnostički test na klamidiju! Stoga kod nalaza ASCUS, osobito kod nalaza cervikalne displazije (CIN I i CIN II), osim sumnje na HPV infekciju treba posumnjati i na čestu istovremenu infekciju cerviksa klamdijom, osobito u mlađih djevojaka i žena u dobi od 16-26 godina. Tada je, uz "loš" Papa test, vidljiv i obilniji iscjedak, pa se savjetuje učiniti test na klamidiju, umjesto davanja single terapije "napamet"!

Najnoviji zlatni standard, osobito u skriningu asimptomatskih osoba koje inače ne bi došle same tražiti liječenje, je PCR test. Iznimno osjetljiv i visoko specifičan, ovaj test može otkriti klamidiju i u malim količinama urina, ejakulata, kao i iz obrisaka uretre, cerviksa, rektuma, ždrijela ili konjunktive oka.

Kada na testiranje

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, europskih i svjetskih stručnih udruga za spolno prenosive infekcije, kao i američkog Centra za kontrolu bolesti, uputno je testirati sve spolno aktivne adolescente, pa i one koji nemaju simptome. Jednom godišnje trebale bi se preventivno testirati sve spolno aktivne žene između 20 i 25 godina, kao i žene starije od 25 godina u slučaju promjene partnera, ako su inače promiskuitetnog ponašanja i ne koriste kondom.

Testiranje se savjetuje svim ženama koje imaju upalu cerviksa, svim trudnicama na prvom pregledu u trudnoći, te svim muškarcima kod kojih postoji sumnja na genitalnu infekciju klamidijom, prije terapije antibioticima. Prije uzimanja uzorka stanica iz obriska uretre preporučljivo je 3-5 sati prije ne mokriti, a barem 7 dana prije ne uzimati antibiotik.